NAPUSTIO NAS JE BERNARDIN MODRIĆ

Adio, Mrki

Naš Bernardin Modrić, Mrki kako smo ga zvali, bio je jedan od najpoznatijih Valovaca. Na neki način, imao je najdulji raspon redakcijskog djelovanja. Bio je članom druge redakcije Vala iz 1976. i ove naše posljednje, koja je realizirala Val 289, 2021. godine.
4 minute
Val / Ivan Molek

Napustio nas je Bernardin Modrić, jedna od Valovih legendi. Rođen je 1954. u Ogulinu, a profesionalno se počeo baviti filmom 1980. godine, kada je režirao svoj debitantski dokumentarni film ‘Podhum 12.VII. 1942’.

Bernardin je autor stotinjak kratkih igranih i dokumentarnih filmova. Izdvajaju se njegovi dokumentarni biografski filmovi o važnim osobama s područja Kvarnera poput  ‘Janko Polić Kamov ili Vitez crne psovke’, ‘Romolo Venucci’, ‘Evanđelje po Kloviću’, ‘Čovjek od kamena – Ivan Mažuranić’, ‘Frano Supilo – povijest jedne iluzije’ ili ‘Az, Branko pridivkom Fučić’.

Tu su i povijesni dokumentarni filmovi kao ‘Eufrazijeva bazilika u Poreču’ i ‘Prvi torpedo’, ali i pregled riječke rock scene od prvih rock grupa do današnjih dana pod nazivom ‘Ritam rock plemena’. Njegovi filmovi su prikazivani u zemlji i svijetu te su nagrađivani.

Bio je suosnivač i direktor Istra filma, umjetničke udruge filmskih djelatnika iz Rijeke i Zagreba, koja djeluje od 1987. godine. Modrić je bio član Zajednice hrvatskih umjetnika, Društva hrvatskih filmskih djelatnika i Hrvatske udruge producenata. 

U Rijeci je pokrenuo i History film festival na kojem se svake godine prikazuje međunarodna selekcija dokumentarnih filmova s povijesnim temama.

Bio je član redakcije Vala u mnogim sezonama i rado čitan autor. Zauvijek će biti s nama.

(Karikatura Bernardina Modrića objavljena u Valu: Miloš Cvijanović Cvijo)

….

Kad se Mrki nasmije

Foto: Darko Bjelobaba
Foto: Mladen Babić Baba

U vrijeme kada je bila snimljena ova fotografija (svibanj 1981.) Bernardin Modrić nije više bio član Teatra mladih Alternativa, kazališne grupe koju je osnovao. Međutim, podržavao je i dalje rad grupe. Na fotografiji ga vidimo među publikom, u prvom redu, s jeans košuljom, sunčanim naočalama i obveznim brkovima. Smije se. Mora da je poletjela neka torta (ili šampita) u lice. Srećko Gaćeša Srle rasteže harmoniku, napola razodjeveni Zlatko Burić Kićo iz Kugla glumišta  grabi korak po scenskom prostoru, a Marijana Radosavljević, u prvome planu, kao da se radi o cirkusnoj točci s klaunovima ili crno-bijeloj filmskoj komediji, pogađa lice izvođača na tlu. Kod gagova takve vrste rijetki uspijevaju zadržati ozbiljan izraz lica pa ni Bernardo, ili Mrki, nije ostao među iznimkama.

Taj hepening, Jedan dan u životu prvog časnika palube Franje Šušnjića, zabilježilo je nekoliko fotografa. Kao što se može vidjeti, fotografija Darka Bjelobabe ima u fokusu publiku, a dinamiku scenskog zbivanja bilježi ne posve izoštrenim figurama izvođača. Međutim, Bernardovo prisustvovanje hepeningu zabilježio je i Mladen Babić Baba, fotograf Kugla glumišta, koji je samo zbog toga događaja tada bio potegao iz Zagreba. Iz Babićeve fotografije vidi se da je Bernardo ipak ostao vezan uz svijet kazališta i da se nije posve okrenuo filmu. Hepening započinje, izvođači izlaze pred publiku iz zgrade Općinskog javnog tužilaštva na Trgu Riječke rezolucije, a Bernardo kao da im daje završne upute ili ih naprosto ohrabruje. Provocirat će uvjerenja o tome što jest što i što nije što pa nije nipošto i nimalo sigurno da će naići na dobar prijem te da ne trebaju računati na konvencionalan pljesak po završetku kazališne akcije. Nepripremljena publika lako prihvaća da je to nekakav čin neumnosti i ludila, a ne umjetnost, pa onda negoduje ili se pak izvođačima nadmoćno podsmjehuje. I to uvjerenje traje sve dok podsmijeh ne ustupi mjesto odobravanju u liku smijeha. Dok se npr. netko koga zovu Mrki ne nasmije torti u lice.

Ivan Molek