Te travanjske noći 1979. Tito je još bio živ, Edvarda Kardelja pokopali su nekoliko tjedana ranije uz vojne počasti, a u dvorani Studentskoga naselja kroz buku su se razaznavali stihovi dvadesetsedmogodišnjega Gregora Tomca. ‘Ustanem ujutro, pogledam se u lice, vidi čuda, još sam uvijek ja. Još me nitko nije kupio, niti prodao, još me nije prebio, nije me još ubio…’ I još: ‘Ja sam anarhist, anarhist, kopile, kopile i ludist.’ Pankrti. Pero koji je skakao po bini imao je 23 godine. Bina je bila ukrašen transparentom na kojem je pisalo ‘Ovo morate prečuti’. ‘Ima li tu 13-godišnjaka?’, obratio se je publici Pero. Nitko se nije javio. Svejedno sam se užasnuo. Što ako pita ima li 14-godišnjaka? Da dignem ruku? Pero nije pitao. Imali smo 14 i više godina, predsjednik organizacijskog odbora Igor Vidmar imao ih je 29. Bio je među najstarijima u menzi Studentskog naselja u kojoj se miris gulaša miješao s mirisom mularije koja je poskakivala u gužvi.
Režim je još uvijek bio autoritativan, ali je pjesnik u pjesmi Anarhist ulovio duh vremena. Stihovi otpjevani u kodeljevskom slengu (Kodeljevo – predio Ljubljane, op.p.) na propisnom slovenskom bili bi ‘Kad se pogledam u obraz, to sam još uvijek ja’. Obijesna smjesa punka i boogija natjerala je u gibanje mlade koji su na isteku realnoga socijalizma uzeli slobodu da sačuvaju svoj obraz. Gibanje koje nije bilo moguće zaustaviti.
Za razumijevanje stanja današnje omladine pogled u prošlost je više od nostalgičnog oživljavanja uspomena. Stihovi ‘što ti dugo preostane nego da se zalijepiš za šank i treseš pive’ zvučali otužno 1979.; trebali su ilustrirati slabu perspektivu tadašnje omladine. Dobrih četiri desetljeća kasnije pjesma Anarhist među mladima može izazivati zavist. Pjesma koja je u originalu bila odsvirana u veseljačkom duru i klasičnom rock’n’roll ritmu, mogla bi se proteklih mjeseci odsvirati u otužnom molu i s izmijenjenim tekstom: ‘Više ne mogu niti navečer izaći van, nasloniti se na šank i popiti pivo’.
Ne radi se samo o tome da je pandemija mladoj generaciji oduzela slobodu koja je prije četiri desetljeća bila znak za besperspektivnost. Ne radi se samo o tome da je pandemija mladoj generaciji oduzela slobodu elementarnoga vršnjačkoga duženja. Nema koncerata ni zabava, klubovi i plesnjaci zatvoreni su. Pitanje je također bi li današnja generacija mogla zanosno pjevati ‘još me nitko nije kupio, niti prodao’.
Pitanje zahtjeva odgovor. Odgovor dopušta optimizam. Ako su krajem sedamdesetih i u osamdesetim godinama prošlog stoljeća omladinske subkulture širile prostore slobode i s time napravile veliku uslugu starijim generacijama, zadnjih godina mlada generacija ponovno postaje čimbenik društvenih promjena. U vremenu između toga našli bi povijesna razdoblja u kojima je logika kupovanja i prodavanja i za mladu generaciju bila od primarnog značenja, a u isto vrijeme veći dio mladih izbjegavao je rasprave o javnim temama. Stvari su se promijenile. Suvremena mlada generacija je ta koja je uložila dovoljno energije da joj je uspjelo skupiti više od 50.000 ovjerenih potpisa sa zahtjevom za sazivanje referenduma o vodi. Referendum o vodi bit će 11. srpnja 2021. Mlada generacija postavlja pitanja o tome kakav status imaju zaposlenici. Mlada generacija je prije dobroga desetljeća otpočela novi val ekoloških akcija i danas postavlja zahtjeve povezane s prijetnjom zagrijavanja atmosfere. Radi se o pobudama koje u svojoj srži izražavaju vrednote solidarnosti. Ne radi se samo o solidarnosti koja bi bila namijenjena pripadnicima iste generacije. Tema vode i zagrijavanja atmosfere tema je solidarnosti s generacijama koje još nisu rođene. Mlada generacija uložila je u parlamentarnu proceduru i zahtjev za izmjenu kaznenoga zakona. I s tim zahtjevom je uspjela. Od početka parlamentarne demokracije do danas civilne inicijative s ambicijom promjene zakona bile su iznimno rijetke. Proljeće 2021. donijelo je takvu inicijativu. Ponovimo: radi se o uspješnoj inicijativi mlade generacije. Nabrojene inicijative dogodile su se u vrijeme vladinih uredbi koje su ograničavale slobodu gibanja i slobodu okupljanja. Mlada generacija uspjela je s inicijativama unatoč ograničavanju slobode gibanja i okupljanja, koje su – kako je ustvrdio Ustavni sud – provođene u suprotnosti s ustavnim poretkom. Radi se o velikim postignućima.
‘Tu smo, vaši smo’ je bilo geslo koje je samoupravni socijalizam samovoljno pripisao mladima onda kada je tema bio samodoprinos za gradnju škola i vrtića. Prije 35 godina oblikovao se odgovor ‘Tu smo, vaši nismo’. ‘Bili smo tu. A sada stvari postavljamo nanovo’. To je poruka koju razabiremo u djelovanju znatnoga djela mlade generacije. U poruci nema otužnosti.
članak prenesen iz Sobotne priloge Dela
NA SLICI: Ali Žerdin urednik je Sobotne priloge Dela od 2010., kao novinar i urednik djelovao je na Radiju Študent, u Tribuni, Mladini, Dnevniku