RAZGOVOR: THE SIIDS

Brutalni dvojac bez kormilara

Vješto kombinirajući nasljeđe riječke rock-scene te autohtoni izraz na razmeđi rocka i elektronike uz naglašeno melodiozni pristup, The Siids su zauzeli poziciju jednoga ponajboljih riječkih bandova, a novi album s pjesmama ‘The Tide’, ‘Bodies’ i ‘Love Worth Saving’ definitivno će proširiti njihove horizonte
5 minuta
Razgovarao: Bojan Mušćet

U posljednjem desetljeću Rijeka je generirala izvođače koji su se široj publici nametnuli izrazom na engleskom jeziku: My Buddy Moose, Jonathan, White on White, One Possible, Option, Chasing Nord, Grapevine Babies i mnogi drugi. Među njima osobito mjesto ima dvojac The Siids: Stanislav Grdaković i Darko Terlević koji su s nastupnim albumom “Brutalist” brutalno osvojili publiku i kritiku. Siidsi su nastali iz banda Morso koji je trenutačno u mirovanju, a mogućnosti paralelnog suživota Morsa i Siidsa kažu:

Morso je band koji je bio, prije svega, pokretan snagom prijateljstva. Iza njega su ostala dva albuma: ‘Izlog’ i ‘ Škare Krede Najlon’ te EP ‘Mijenjaš lice’. Život je htio da pjevačica Ivana Bartolović ode za svojim fotografsko-životnim snovima u Hamburg te smo mi ostali odlučili da nećemo tražiti zamjene i da ako ikada band bude ponovo radio, to će biti u istoj postavi. Ostatak, kako smo se voljeli nazivati, Morso bande aktivno je u glazbi kroz Let 3 (Ivan Bojčić i Matej Zec), Nikola Mesarek je s Borisom Štokom, a nas dvojica smo The Siids. Mogućnost da oba benda rade paralelno je, naravno, moguća ukoliko se uvjet da budemo ista postava ispuni. Ponosni smo na sve što smo snimili i odsvirali s Morsom, a ima – naravno – i trenutaka kada fali nepredvidivost rada sa sedam ravnopravnih članova.

Format dvojca koji multi-pjeva i multi-svira nije baš uobičajen. Kako pripremate koncerte, na što se fokusirate? Koji vam je bio najbolji koncert dosad?

Stanislav: Zvuk i vizualni identitet The Siidsa definirali smo u samom začetku benda. S obzirom da smo materijal najprije snimili a tek kasnije aranžirali za live, bilo je potrebno svaku pjesmu glazbeno rasporediti na nas dvojicu plus, naravno, na dio koji ide iz matrice. Nekako je svaka pjesma sama izdiktirala način na koji ćemo ju izvoditi live. Ono čemu smo težili je stvoriti energiju koju daje ljudski faktor u kombinaciji sa snagom elektronskog zvuka. Odlučili smo ne raditi covere drugih bendova već smo, da bismo imali dovoljnu minutažu za samostalni live, ubacili u aranžmane puno plesnih te svirački slobodnih trenutaka u kojima uživamo jednako kao i u pjesmama. Koncerte obično svrstavamo u dvije skupine, one veće kad je dojmljivo ono što vidiš sa stagea i one male u klubovima kad su znoj i energija u prvom planu. Ja više volim ove druge a jedan od nama dražih bio je na otvorenju manifestacije Rijeka 2020 EPK u klubu Život .

Glazba koju izvodite ima djelomični eho elektronike osamdesetih. Gdje crpite inspiraciju i koji su postulati na kojima temeljite izričaj?

Darko: Kad glazbu radiš slobodno te živiš za nju a ne od nje, onda je ona stvorena od svega što si ikada čuo i proživio. Naravno, kad se instinktivni dio ispuca jer iz njega nastanu prvi oblici pjesama, krene rad i finalno krojenje, te je to trenutak kad počneš razmišljati u kojem smjeru ćeš odvesti pjesmu. Neke imaju mogućnost postati sve što poželiš, dok su neke malo tvrdoglavije pa nikada i ne budu završene.

U zadnjih nekoliko godina najveći uspjeh polučuju riječki izvođači koji pjevaju na engleskom? Zašto je to tako? Nadate li se inozemnom uspjehu?

Stanislav: Mi smo se odlučili za engleski iz vise razloga, prvi je da smo željeli napraviti odmak od onoga što smo radili u Morsu, drugi je taj da je glazbi koju sviramo engleski jezik prirodan i nekako je sastavni dio njenog zvuka. U vrijeme kada sve oko nas teži globalizaciji, bilo bi u jednu ruku potrebno pružiti otpor i raditi ono što je prirodno a to je sigurno materinji jezik. S druge strane – zašto ograničavati glazbu i njene poruke na ovaj naš mali zemljopisni prostor?

Ipak, napravili ste zanimljivu ‘reworked’ verziju pjesme Parafa ‘Bez lica’ na hrvatskom jeziku. Na koji način gledate i reworkirate nasljeđe riječke rock-scene stasale u sedamdesetima i osamdesetima?

Darko: Rijeka, otkad pamtimo za sebe ima bogato rock naslijeđe koje je uvelike utjecalo i na naš glazbeni odgoj. Povratkom riječkih punk veterana Parafa i njihovog singla iz 2019. godine ‘Bez lica’ htjeli smo napraviti svojevrsni hommage toj post-Valter Kocijančić postavi benda. Pomiješati njihov i naš senzibilitet u jednu cjelinu, a da pjesma pritom ne izgubi svoju prvotnu ideju i općenito smisao same pjesme. Slušajući izvrstan tekst pjesme koji potpisuje Vlado Simicich Vava dobili smo viziju atmosfere kakvu želimo stvoriti te dodali vlastiti input imajući u vidu da ne iskrivljujemo postojeću sliku.

‘Brutalist’ je izvrsno primljen u svakom formatu. Što je sljedeće?

Stanislav: Što se ‘Brutalista’ tiče, možemo biti i više nego zadovoljni. Album je rasprodan u CD nakladi te je izdan prije par mjeseci i u svom vinilnom obliku limitiranom na 300 komada. Promoviramo ga maksimalno, koliko nam uvjeti dozvoljavaju te on polako dobiva sve veću bazu obožavatelja. Album je osvojio i nekoliko važnih nagrada na državnoj razini te je bio nominiran u raznim kategorijama, u više-manje svim relevantnim dodjelama za protekle dvije godine.

Ono što trenutačno radimo je priprema materijala za novi LP. U planu je prvi singl koji bi trebao izaći na jesen za jednu ili dvije skladbe koje upravo dovršavamo. Pjesme koje su nas nekako dobile su ‘The Tide’, ‘Bodies’ i ‘Love Worth Saving’ iako s nama nikad nije sigurno do samog kraja za koju ćemo se odlučiti. Svaku zavoliš na svoj način.